Srednji prst Kocha, napadnuti Modrići
Njemački se vratar nakon utakmice svađao s nekim navijačem, pokazao mu srednji prst, a na ulasku u hodnik se primio i za 'onu stvar'. Na tribini je verbalno napadnuta i obitelj Modrić.
Nakon poljudskog susreta, bilo je određenih nemilih scena i nepotrebnih verbalnih sukoba. U jednom je sudjelovao i Dinamov vratar Georg Koch. Nijemac se po završetku najvećeg hrvatskog derbija zakačio s jednim navijačem na zapadnoj tribini.
Izgleda da je dobar poznavatelj njemačkog jezika gostujućem vratara s ograde dobacio nešto što se Kochu nije nimalo svidjelo. Ljuti Georg mu je zato pokazao srednji prst, a prije ulaska u hodnik se uhvatio i za 'onu stvar'.
Još se jedna neugodna scena odigrala na zapadnoj tribini, a u središtu je bila obitelj Modrić. Kada se poljudski stadion već gotovo isprazio, Luka je prišao ogradi i ocu dao dres.
Netko je od malobrojnih gledatelja to primijetio i krenulo verbalno dobacivanje, no policija je brzo intervenirala i Modriće prepratila u ložu. Ženski dio obitelji bio je u šoku, no pater familias je to mirno primio, javlja Glas Dalmacije.
"Napišite da ništa nije bilo. Razumijem ljude, malo popiju, a k tome je još moj Luka dao gol", rekao je za Glas Dalamcije Modrićev otac, nekad veliki navijač Hajduka, koji je svog sina jednom davno doveo na probu u Poljud.
Tada su Hajdukovi stručnjaci procijenili da od maloga neće biti ništa jer je presitan. Sitni Luka je danas ogromna igračina!
08.10.2007. | 21:52 | 0 K | P | # | ^
SX Koprivnica - Starigrad
Jeste vi čuli onu stvar od grupe „CONECT“... „“Ova mala je je be na, ova mala je... itd“??? E pa najkraći mogući opis SX PARTY-a prošlog vikenda glasio bi: „Ovaj party je JE BE N“, (gdje se N čita tvrdo naglašeno, a ne EN). Biti će vam kroz tekst teško dočarati kako je u Koprivnici, točnije selu Starigrad kraj Koprivnice, u stvari bilo jebeno dobro. Ali... he he, mi smo majstori zanata, pa ćemo malo tekstom, a puno slikom prenjeti što je više mogućih dojmova sa jednog predivnog druženja posljednjeg vikenda mjeseca Rujna ove godine.
Sve je počelo jednim pozivom od strane čelnih ljudi Motocross kluba „Racer“, braće Tešića, u smislu: „pozivamo vas sve na jedno Supercross druženje, ako netko ne može doći shvatiti ćemo... i nećemo mu oprostiti“. I tako se jedno vrijeme među ekipom provlačilo saznanje o nekoj da li trci, da li druženju, da li party-u (to je naš izum) da li već nečemu, a što bi se trebalo odviti negdje u Koprivnici, sve dok se nije pojavio Damir Golubić, „veleposjednik“ iz sela Starigrad kraj Koprivnice, koji posjeduje pored vlastite kuće (zato veleposjednik u našim riderskim normama) supercross stazu. E ekipo... zamislite briju... probudite se rano ujutro, oko pola deset, zora, stanete se uz prozor, bacite pogled van na vrijeme i na susjedu preko puta, počešete se jelte, srknete kavicu i žena vam je za to vrijeme već zagrijala motor vani hehehehe.
No da nastavimo ozbiljno... znači, naš prijatelj Damir Golubić iz Starigrada kraj Koprivnice, obavijestio nas je sve da to neće biti samo neko tamo obično druženje ili vožnja po nekakvoj stazi i bezvezno taljiganje livadama, nego da je glavni cilj svega dobrotvorna akcija nazivom „Branitelj za Branitelja“ u organizaciji UHBL PTSP, a pokroviteljstvom MHBDR (a pazi skraćenica j... te)... ma shvatili ste... nešto za branitelje i gotovo. I mi smo to tako shvatili, i čim je akcija i k tome dobrotvorna, nitko tu od nas motokrosista ne pita više ništa... dolazimo kud puklo da puklo. Uglavnom, u svemu tome pripomogao je i MK „Racer“, na način da je pozvao sve vozače amatere, bez obzira na licencu B lige ili bez licence da svojim prisustvom u stvari potpomognemo tu dobrotvornu akciju. Kao nekada i naši branitelji u rat, bome smo se i mi zaputili u Koprivnicu na „nešto“, a nemamo blage veze niti kuda idemo i šta će tamo u stvari biti. Mi „srećkovići“ koji smo mogli doći dan prije, u subotu, na nekakav nazovi trening, dolaskom na dogovoreno mjesto, ostali smo najblaže rečeno... PAF. (PAF = To je kao opće priznata uzrečica za filing nakon fenomentastičnog viđenja nečega).
Staza san svakog B ligaša koji nezna šta će sa livadom oko vikendice. San svakog amatera, koji bi malo poskoćio sa svojim motorom, ali sve dosadašnje staze su mu preopasne. San svakog zaljubljenika u naš sport, sa mogučnošću svakodnevnog treninga pod vlastitim prozorom. I tako dalje da ne nabrajamo sve usporedbe jedne male (i ne tako male) ali predivne staze. U kome smislu predivne? E pa u smislu da je staza dugačka cca 400 metara krug, 4 dvoskoka, 3 „stola“, „rifljača“, dva manja skoka, 3 desna zavoja, dva ljeva zavoja, “bande“, startna rampa za 4 motora, staza dovoljno široka za preticanje (3 do 4 m). Ograđena zaštitnom ogradom i kockama sijena, omeđena plastičnom trakom, reklame... itd.. itd... savršeno. Onako, „full američki“ sa nekog dvoranskog supercrossa ali ublaženo za naše znanje i sposobnosti vožnje. Ali da se ne zavaravamo... nimalo bezazlena i neatraktivna.
Da paće, izvođač je i te kako mislio da ipak ta vožnja izgleda atraktivno jer će tu nastupiti i najbolji
među nama „amaterima“ koji praktički mogu voziti već i sa A ligom. Popratni sadržaj kako izgledom tako i funkcijom odličan. Glavni šator cca 25x10 metara, čvrst pod, šankovi i cuga na sve strane... „ne moš ostat bolan ni gladan ni žedan... ko u Minkenu“, pomoćni šator tip JNA – oduzeto - INV.br.1991 - maslinasto za osoblje, suce i vozače. Box kao u KaTeEmovom timu na svjetskom prvenstvu ali opskrbljen full domaćim aparatima kao što je recimo simpatična teta sa majcom AUSPUH SERVIS koja je šefljirala grah (mmmmmmh kakav grah), osoblje zaduženo za piće, aparat za kavu, aparat za vodu... pa jebate Pastrana nikad nebu imal tak dobar grah u svom boksu. A ni tetu. Sa šefljom.
A da ne zaboravimo napomenuti još i kamion sa razglasom, dva kamiona dizalice za NBC, BBC, NTV, ABS, SRS, HTV i sve ostale TV, vatrogasce - izvlakače iz blata (ljep novi kamiončić) te dva dežurna BOBCAT-a za ekstremno hitno poravnavanje i prepravljanje staze. A reklamnih panoa oko staze je bilo više nego na nekoj nogometnoj tekmi (pih... nogomet).
Sve u svemu... svima koji su to tamo postavili i sudjelovali u organiziranju, svaka pohvala. Ako su to organizirali amateri, e onda nabijemo mi na... „žbicu“ (jelte) motorističku sve ove kaj nisu u stanju organizirati jednu normalnu Hrvatsku motocross utrku nek stalno zmišljaju neke razloge za odgode. Hrđavom... „žbici“ „jelte“, svaka dlaka smeta. Nek izvole ljepo u Starigrad kraj Koprivnice, bude im ekipa pokazala kak se to dela.
E, a da dojam doalska bude kompletan, tu je „legenda“ Karas sa mikrofonom u ruci i koordiniranjem svega i svačega. Da si ne mislite možda da je na stazi mogao svatko raditi što je htio?? Je malo Ivo Robić tj. „morgen“. Tu je gospon Karas, veliki meštar glavne lođe za sigurnost bil „tata i mata“ za sve. Sve trening vožnje odvijale su se odvojeno i po klasama kak se nebi kakva pi...ja desila, kak to veli legenda nam gsp. Karas. I bome su svi slušali... od petogodišnjeg deteta pa sve do četrdeset i pet i više godišnjeg deteta. I trening je u subotu prošel za 5. Navozili se bome i nauživali staze tak da nam je bilo krivo kaj nismo već rano ujutro došli tam. I konačno... i konaaaačnoooo uz dobru muziku, a ne digudangulice nekakve. AC/DC... „Gansi“ i ostala rock i metal brija koja podiže adrenalin u stilu ovakvog događaja. Ah, konačno prava „mjuza“ na razglasu.
A navečer?? E navečer se u onom ljepom veeeelikooom bijelom šatoru pojavil bend koji je mračno dobro „pral“ po cijelom poznatom nam rokerskom repertoaru, a na velikom ekranu u šatoru vrtjeli su se filmovi sa dosadašnjih motokros utrka. Cure za 5 na šanku, a bome cure za 5 i oko šanka. Ajd dobro neke su imale 3 i 4, ali sve u svemu odlično. Vozači su se ranije povukli na spavanac, no domaća ekipa je nastavila zabavu do dugo u noć.
S obzirom da smo ih dost nahvalili ajd da vam opišemo dan drugi. Do 9 ujutro tko je stigao stigao je i konačan broj sudionika izgledao je ovako: klasa 50ccm 4 vozača, klasa 85 ccm 8 vozača, klasa 125ccm 33 vozača i klasa 250ccm 18 vozača. Zbrajajte si sami, meni se neda. Noć prije, „komisija“ (Buba je pobegel) je odlučila da s obzirom na broj vozača ni u kom slučaju ih se nesmije pustiti na stazu neorganizirano te da to treba nekak organizirati u nekakvu nazovi smislenu vožnju, natjecanje tj druženje.I odlučeno je da će se na startnu rampu pustiti 4 vozača te će se oni družiti 4 kruga pa tko se bude družio najbrže taj je pobjednik te automatski prelazi za dvije skupine naprijed, dok ostala trojica formiraju novu skupinu od 4 vozača. Onda se ta skupina druži 4 kruga. Pobjednik iz te skupine pridružuje se prvacima iz onog prvog druženja, čine novu skupinu za finalno druženje, a ostali na šank ili u navijače.
Otprilike sistem svjetskog nogometnog (pih nogomet) prvenstva igranja po skupinama na ispadanje. Ma jasno vam bude čim pogledate tablicu sa rezultatima. Prva razina skupina po 4 vozača izvučena je iz šešira, a to je za svaku pohvalu profesionalno odradila „mala Sara“, dika i ponos tatina i mamina KTVJovska.
Ako govorimo o klasama 125 i 250, u prvom krugu bili su izmješani po skupinama svi vozači bez obzira na licence i vještinu. I selekcija je već na ovoj razini odvojila favorite od ostalih. No i ostali koji nisu prošli u prvome krugu imali su još jednu priliku. Zanimljivost iz prvog i drugog kruga natjecanja bila je u tome, što su se „borbe“ vodile i za treću poziciju bez obzira na ispadanje i trećeg i četvrtog iz „igre“. Nitko nije vozio ispod svojih mogučnosti, bez volje ili ometan umorom. Nagledali smo se nadasve zanimljivih „fajtova“ u svim klasama i svim grupama. KTVJovska teorija ovog druženja, „bolje da u full gasu ispalim sa staze u kuruzu nego da se posle četri kruga vlečem kak črevo“, i određivanje „borbe“ na samo 4 kruga dalo je rezultat da je publika mogla vidjeti nekoliko stvarno odličnih fajtova, a u svakom slučaju kvalitetnu vožnju jer su u ta 4 kruga svi vozači dali sve od sebe.
I da... 90% vozača skakalo je sve skokove tako da je skoro svaka grupa imala minimalno 2 atraktivna vozača glede skokova. Uz samu stazu na najatraktivnijem mjestu za odabir talenata superkrosa, uz „rifljaču“, mjesto za promatranje zauzeo je naš glavni KTVJ trener Zmija sa pomoćnim trenerom Tomekom koji su budno pratili svakog pojedinačnog vozača i njegov stil vožnje. Osim verbalno vređaonsko rafalne paljbe Tomeka u savjetodavno dobronamjernom smislu, koja je glasila odprilike ovak: „A j... mu mater da mu j... m mater pa digni tu guzicu Zorro na toj rifljači... pa nemoj mi se tak vleči... gas... uleti... pas mater... promi... drži... mater... stav... mater... noge... čvrsto... ma drugi tjedan počinjemo trenirati... nebuš ti više zajebaval... pas... mater “ itd. (sad znate zakaj je ovaj report za 17+ čitaoce).
Zmija je prepuštajući Tomeku Goebels-Luburić metode psihološkog treninga, budnim okom pratio svakog vozača ponaosob te smo svi zajedno (i ja kao laik) zaključili da je „mali“ Mihael Kelnarić majstor stila i nadasve veliki talent za budućnost. Naprosto prekrasna vožnja i stil. „Mali“ Martin Kaić uz budno oko tate sve više napreduje, a Max bi na toj stazi i „eroplana“ vozil da je toga bilo. Sa onim motorčekom ga je naprosto „strašno“ bilo vidjeti kak preskače neke stolove i kak se nabija u doskoke dvoskoka. Mali je već sad legenda te se nadamo da neke tračeve koje smo dočuli o povlačenju iz motocrossa nisu istiniti. Bila bi prava šteta ne omogućiti malenom Maxu da se i dalje razvija u jednog vrhunskog domaćeg sportaša.
Marko Jambrešak, B ligaš i sin Tomekov, pokazao je zavidan napredak u vožnji. Osim fenomentastičnog prolaska rifljače, lavovski se borio u finalu ali nažalost mu je sudbina dodijelila izuzetno jaku konkurenciju... Leo Panđić, Željko Brundić i Dominik Tešić koji su i tim redosljedom zauzeli mjesta u finalu. U toj vožnji Leo Panđić izvanrednom tehničkom vožnjom ostvario je apsolutnu pobjedu te tako još jednom dokazao da je trenutno najbolji motokrosist B lige, a od sljedeće sezone vidjeti ćemo kako će se snaći u A lizi. Najveći „gubitnik“ ovog druženja je po našem mišljenju Dominik Tešić, ali isključivo jer se forsirao velikim brojem svih mogućih vožnji u ta dva dana i umor je uzeo svoj danak. No u svakom slučaju, jedan je od nekoliko vozača koji su u svoju vožnju ubacili malo free style-a.
U klasi 250 prava drama u finalu. Loš start favorita Ivice Hukmana rezultirao je pokušajem „proboja“ na vodeću poziciju, no kako je za to u 4 kruga izuzetno malo vremena, a i proboj kada ga Hukman radi je u stilu „da preskočim Koprivnicu“ (po Kaiću br.4) te je deset metara prije finiša izveo „trostruki aksl“ u pokušaju prelaska Livojevića na trećoj poziciji i ta ga je „škola“ koštala pehara i kumovao je poretku Dario Baršić, Tomislav Livojević te Matej Topolovec. U klasi 50ccm redosljed je Martin Kaić kao pobjednik, te redom Max Herendić i Domagoj Požgaj. U klasi 85 već smo pisali poseban stil Mihaela Kelnarića, no redosljed na postolju je Ivan Kundid, Mihael Kelnarić te Kristijan Blažević.
KTVJ ekipa na ovom susretu nastupila je sa 6 KTVJ vozača, Huky, Kruc, Tićbra, Saša, Brko i Zorro te jednim predKTVJstatusnim vozačem, Dado 33, glavnim trenerom Zmijom, glavnom foto reporterkom i novinarkom Tajanom. Svi (vozači naravno) smo izvozili po dvije natjecateljske runde i to je to. Mi (većina) zadovoljni. Telka nas je snimala, majce s natpisom KTVJ smo imali na sebi (neki). Reklama je tu. Svi mi zadovoljni. Tajana je napravila i ovaj puta seriju odličnih fotki sa mrak novim aparatom koji te odmah ozrači kad te slikne (vidi galeriju). Među KTVJovcima najbolji rezultat je u kategoriji „imam muda“ ostvario Brko, jer je od svih ostalih nelicenciranih KTVJ vozača jedini sa svojom ljubljenom yamahom 125 napustio sigurne kvartovske granice, došao u Koprivnicu, stavio „jaja na panj“ na stazi koja je relativno opasna za nekog tko „ne skače“, te junački odvozio svoje dvije runde fajta.
Tolko da se zna. A za njim ne zaostaje puno vozač koji će definitivno biti zapamčen po jedinstvenom retro stylu kako motora na kojem je vozio tako i vojno policijskog kombinezona u kojem se hrabro kuhao na doslovno ljetnoj temperaturi. Njegovo ime je Vanja i tek toliko da znate, možda nema najjaču i najnoviju pilu među nama ali dečko i njegova cura i pas ne propuštaju apsolutno niti jednu motocross da li službenu ili neslužbenu utrku i događaj i konačno i neka mu se ukazala prilika da starta i vozi se sa nama na jednoj pravoj SX stazi. E od strane KTVJ svaka i njemu čast.
Jeste vi čuli onu stvar od grupe „CONECT“... „“Ova mala je je be na, ova mala je... itd“??? E pa najkraći mogući opis SX PARTY-a prošlog vikenda glasio bi: „Ovaj party je JE BE N“, (gdje se N čita tvrdo naglašeno, a ne EN). Biti će vam kroz tekst teško dočarati kako je u Koprivnici, točnije selu Starigrad kraj Koprivnice, u stvari bilo jebeno dobro. Ali... he he, mi smo majstori zanata, pa ćemo malo tekstom, a puno slikom prenjeti što je više mogućih dojmova sa jednog predivnog druženja posljednjeg vikenda mjeseca Rujna ove godine.
Sve je počelo jednim pozivom od strane čelnih ljudi Motocross kluba „Racer“, braće Tešića, u smislu: „pozivamo vas sve na jedno Supercross druženje, ako netko ne može doći shvatiti ćemo... i nećemo mu oprostiti“. I tako se jedno vrijeme među ekipom provlačilo saznanje o nekoj da li trci, da li druženju, da li party-u (to je naš izum) da li već nečemu, a što bi se trebalo odviti negdje u Koprivnici, sve dok se nije pojavio Damir Golubić, „veleposjednik“ iz sela Starigrad kraj Koprivnice, koji posjeduje pored vlastite kuće (zato veleposjednik u našim riderskim normama) supercross stazu. E ekipo... zamislite briju... probudite se rano ujutro, oko pola deset, zora, stanete se uz prozor, bacite pogled van na vrijeme i na susjedu preko puta, počešete se jelte, srknete kavicu i žena vam je za to vrijeme već zagrijala motor vani hehehehe.
No da nastavimo ozbiljno... znači, naš prijatelj Damir Golubić iz Starigrada kraj Koprivnice, obavijestio nas je sve da to neće biti samo neko tamo obično druženje ili vožnja po nekakvoj stazi i bezvezno taljiganje livadama, nego da je glavni cilj svega dobrotvorna akcija nazivom „Branitelj za Branitelja“ u organizaciji UHBL PTSP, a pokroviteljstvom MHBDR (a pazi skraćenica j... te)... ma shvatili ste... nešto za branitelje i gotovo. I mi smo to tako shvatili, i čim je akcija i k tome dobrotvorna, nitko tu od nas motokrosista ne pita više ništa... dolazimo kud puklo da puklo. Uglavnom, u svemu tome pripomogao je i MK „Racer“, na način da je pozvao sve vozače amatere, bez obzira na licencu B lige ili bez licence da svojim prisustvom u stvari potpomognemo tu dobrotvornu akciju. Kao nekada i naši branitelji u rat, bome smo se i mi zaputili u Koprivnicu na „nešto“, a nemamo blage veze niti kuda idemo i šta će tamo u stvari biti. Mi „srećkovići“ koji smo mogli doći dan prije, u subotu, na nekakav nazovi trening, dolaskom na dogovoreno mjesto, ostali smo najblaže rečeno... PAF. (PAF = To je kao opće priznata uzrečica za filing nakon fenomentastičnog viđenja nečega).
Staza san svakog B ligaša koji nezna šta će sa livadom oko vikendice. San svakog amatera, koji bi malo poskoćio sa svojim motorom, ali sve dosadašnje staze su mu preopasne. San svakog zaljubljenika u naš sport, sa mogučnošću svakodnevnog treninga pod vlastitim prozorom. I tako dalje da ne nabrajamo sve usporedbe jedne male (i ne tako male) ali predivne staze. U kome smislu predivne? E pa u smislu da je staza dugačka cca 400 metara krug, 4 dvoskoka, 3 „stola“, „rifljača“, dva manja skoka, 3 desna zavoja, dva ljeva zavoja, “bande“, startna rampa za 4 motora, staza dovoljno široka za preticanje (3 do 4 m). Ograđena zaštitnom ogradom i kockama sijena, omeđena plastičnom trakom, reklame... itd.. itd... savršeno. Onako, „full američki“ sa nekog dvoranskog supercrossa ali ublaženo za naše znanje i sposobnosti vožnje. Ali da se ne zavaravamo... nimalo bezazlena i neatraktivna.
Da paće, izvođač je i te kako mislio da ipak ta vožnja izgleda atraktivno jer će tu nastupiti i najbolji među nama „amaterima“ koji praktički mogu voziti već i sa A ligom. Popratni sadržaj kako izgledom tako i funkcijom odličan. Glavni šator cca 25x10 metara, čvrst pod, šankovi i cuga na sve strane... „ne moš ostat bolan ni gladan ni žedan... ko u Minkenu“, pomoćni šator tip JNA – oduzeto - INV.br.1991 - maslinasto za osoblje, suce i vozače. Box kao u KaTeEmovom timu na svjetskom prvenstvu ali opskrbljen full domaćim aparatima kao što je recimo simpatična teta sa majcom AUSPUH SERVIS koja je šefljirala grah (mmmmmmh kakav grah), osoblje zaduženo za piće, aparat za kavu, aparat za vodu... pa jebate Pastrana nikad nebu imal tak dobar grah u svom boksu. A ni tetu. Sa šefljom.
A da ne zaboravimo napomenuti još i kamion sa razglasom, dva kamiona dizalice za NBC, BBC, NTV, ABS, SRS, HTV i sve ostale TV, vatrogasce - izvlakače iz blata (ljep novi kamiončić) te dva dežurna BOBCAT-a za ekstremno hitno poravnavanje i prepravljanje staze. A reklamnih panoa oko staze je bilo više nego na nekoj nogometnoj tekmi (pih... nogomet).
Sve u svemu... svima koji su to tamo postavili i sudjelovali u organiziranju, svaka pohvala. Ako su to organizirali amateri, e onda nabijemo mi na... „žbicu“ (jelte) motorističku sve ove kaj nisu u stanju organizirati jednu normalnu Hrvatsku motocross utrku nek stalno zmišljaju neke razloge za odgode. Hrđavom... „žbici“ „jelte“, svaka dlaka smeta. Nek izvole ljepo u Starigrad kraj Koprivnice, bude im ekipa pokazala kak se to dela.
E, a da dojam doalska bude kompletan, tu je „legenda“ Karas sa mikrofonom u ruci i koordiniranjem svega i svačega. Da si ne mislite možda da je na stazi mogao svatko raditi što je htio?? Je malo Ivo Robić tj. „morgen“. Tu je gospon Karas, veliki meštar glavne lođe za sigurnost bil „tata i mata“ za sve. Sve trening vožnje odvijale su se odvojeno i po klasama kak se nebi kakva pi...ja desila, kak to veli legenda nam gsp. Karas. I bome su svi slušali... od petogodišnjeg deteta pa sve do četrdeset i pet i više godišnjeg deteta. I trening je u subotu prošel za 5. Navozili se bome i nauživali staze tak da nam je bilo krivo kaj nismo već rano ujutro došli tam. I konačno... i konaaaačnoooo uz dobru muziku, a ne digudangulice nekakve. AC/DC... „Gansi“ i ostala rock i metal brija koja podiže adrenalin u stilu ovakvog događaja. Ah, konačno prava „mjuza“ na razglasu.
A navečer?? E navečer se u onom ljepom veeeelikooom bijelom šatoru pojavil bend koji je mračno dobro „pral“ po cijelom poznatom nam rokerskom repertoaru, a na velikom ekranu u šatoru vrtjeli su se filmovi sa dosadašnjih motokros utrka. Cure za 5 na šanku, a bome cure za 5 i oko šanka. Ajd dobro neke su imale 3 i 4, ali sve u svemu odlično. Vozači su se ranije povukli na spavanac, no domaća ekipa je nastavila zabavu do dugo u noć.
S obzirom da smo ih dost nahvalili ajd da vam opišemo dan drugi. Do 9 ujutro tko je stigao stigao je i konačan broj sudionika izgledao je ovako: klasa 50ccm 4 vozača, klasa 85 ccm 8 vozača, klasa 125ccm 33 vozača i klasa 250ccm 18 vozača. Zbrajajte si sami, meni se neda. Noć prije, „komisija“ (Buba je pobegel) je odlučila da s obzirom na broj vozača ni u kom slučaju ih se nesmije pustiti na stazu neorganizirano te da to treba nekak organizirati u nekakvu nazovi smislenu vožnju, natjecanje tj druženje.I odlučeno je da će se na startnu rampu pustiti 4 vozača te će se oni družiti 4 kruga pa tko se bude družio najbrže taj je pobjednik te automatski prelazi za dvije skupine naprijed, dok ostala trojica formiraju novu skupinu od 4 vozača. Onda se ta skupina druži 4 kruga. Pobjednik iz te skupine pridružuje se prvacima iz onog prvog druženja, čine novu skupinu za finalno druženje, a ostali na šank ili u navijače.
Otprilike sistem svjetskog nogometnog (pih nogomet) prvenstva igranja po skupinama na ispadanje. Ma jasno vam bude čim pogledate tablicu sa rezultatima. Prva razina skupina po 4 vozača izvučena je iz šešira, a to je za svaku pohvalu profesionalno odradila „mala Sara“, dika i ponos tatina i mamina KTVJovska.
Ako govorimo o klasama 125 i 250, u prvom krugu bili su izmješani po skupinama svi vozači bez obzira na licence i vještinu. I selekcija je već na ovoj razini odvojila favorite od ostalih. No i ostali koji nisu prošli u prvome krugu imali su još jednu priliku. Zanimljivost iz prvog i drugog kruga natjecanja bila je u tome, što su se „borbe“ vodile i za treću poziciju bez obzira na ispadanje i trećeg i četvrtog iz „igre“. Nitko nije vozio ispod svojih mogučnosti, bez volje ili ometan umorom. Nagledali smo se nadasve zanimljivih „fajtova“ u svim klasama i svim grupama. KTVJovska teorija ovog druženja, „bolje da u full gasu ispalim sa staze u kuruzu nego da se posle četri kruga vlečem kak črevo“, i određivanje „borbe“ na samo 4 kruga dalo je rezultat da je publika mogla vidjeti nekoliko stvarno odličnih fajtova, a u svakom slučaju kvalitetnu vožnju jer su u ta 4 kruga svi vozači dali sve od sebe.
I da... 90% vozača skakalo je sve skokove tako da je skoro svaka grupa imala minimalno 2 atraktivna vozača glede skokova. Uz samu stazu na najatraktivnijem mjestu za odabir talenata superkrosa, uz „rifljaču“, mjesto za promatranje zauzeo je naš glavni KTVJ trener Zmija sa pomoćnim trenerom Tomekom koji su budno pratili svakog pojedinačnog vozača i njegov stil vožnje. Osim verbalno vređaonsko rafalne paljbe Tomeka u savjetodavno dobronamjernom smislu, koja je glasila odprilike ovak: „A j... mu mater da mu j... m mater pa digni tu guzicu Zorro na toj rifljači... pa nemoj mi se tak vleči... gas... uleti... pas mater... promi... drži... mater... stav... mater... noge... čvrsto... ma drugi tjedan počinjemo trenirati... nebuš ti više zajebaval... pas... mater “ itd.
Zmija je prepuštajući Tomeku Goebels-Luburić metode psihološkog treninga, budnim okom pratio svakog vozača ponaosob te smo svi zajedno (i ja kao laik) zaključili da je „mali“ Mihael Kelnarić majstor stila i nadasve veliki talent za budućnost. Naprosto prekrasna vožnja i stil. „Mali“ Martin Kaić uz budno oko tate sve više napreduje, a Max bi na toj stazi i „eroplana“ vozil da je toga bilo. Sa onim motorčekom ga je naprosto „strašno“ bilo vidjeti kak preskače neke stolove i kak se nabija u doskoke dvoskoka. Mali je već sad legenda te se nadamo da neke tračeve koje smo dočuli o povlačenju iz motocrossa nisu istiniti. Bila bi prava šteta ne omogućiti malenom Maxu da se i dalje razvija u jednog vrhunskog domaćeg sportaša.
Marko Jambrešak, B ligaš i sin Tomekov, pokazao je zavidan napredak u vožnji. Osim fenomentastičnog prolaska rifljače, lavovski se borio u finalu ali nažalost mu je sudbina dodijelila izuzetno jaku konkurenciju... Leo Panđić, Željko Brundić i Dominik Tešić koji su i tim redosljedom zauzeli mjesta u finalu. U toj vožnji Leo Panđić izvanrednom tehničkom vožnjom ostvario je apsolutnu pobjedu te tako još jednom dokazao da je trenutno najbolji motokrosist B lige, a od sljedeće sezone vidjeti ćemo kako će se snaći u A lizi. Najveći „gubitnik“ ovog druženja je po našem mišljenju Dominik Tešić, ali isključivo jer se forsirao velikim brojem svih mogućih vožnji u ta dva dana i umor je uzeo svoj danak. No u svakom slučaju, jedan je od nekoliko vozača koji su u svoju vožnju ubacili malo free style-a.
U klasi 250 prava drama u finalu. Loš start favorita Ivice Hukmana rezultirao je pokušajem „proboja“ na vodeću poziciju, no kako je za to u 4 kruga izuzetno malo vremena, a i proboj kada ga Hukman radi je u stilu „da preskočim Koprivnicu“ (po Kaiću br.4) te je deset metara prije finiša izveo „trostruki aksl“ u pokušaju prelaska Livojevića na trećoj poziciji i ta ga je „škola“ koštala pehara i kumovao je poretku Dario Baršić, Tomislav Livojević te Matej Topolovec. U klasi 50ccm redosljed je Martin Kaić kao pobjednik, te redom Max Herendić i Domagoj Požgaj. U klasi 85 već smo pisali poseban stil Mihaela Kelnarića, no redosljed na postolju je Ivan Kundid, Mihael Kelnarić te Kristijan Blažević.
KTVJ ekipa na ovom susretu nastupila je sa 6 KTVJ vozača, Huky, Kruc, Tićbra, Saša, Brko i Zorro te jednim predKTVJstatusnim vozačem, Dado 33, glavnim trenerom Zmijom, glavnom foto reporterkom i novinarkom Tajanom. Svi (vozači naravno) smo izvozili po dvije natjecateljske runde i to je to. Mi (većina) zadovoljni. Telka nas je snimala, majce s natpisom KTVJ smo imali na sebi (neki). Reklama je tu. Svi mi zadovoljni. Tajana je napravila i ovaj puta seriju odličnih fotki sa mrak novim aparatom koji te odmah ozrači kad te slikne (vidi galeriju). Među KTVJovcima najbolji rezultat je u kategoriji „imam muda“ ostvario Brko, jer je od svih ostalih nelicenciranih KTVJ vozača jedini sa svojom ljubljenom yamahom 125 napustio sigurne kvartovske granice, došao u Koprivnicu, stavio „jaja na panj“ na stazi koja je relativno opasna za nekog tko „ne skače“, te junački odvozio svoje dvije runde fajta.
Tolko da se zna. A za njim ne zaostaje puno vozač koji će definitivno biti zapamčen po jedinstvenom retro stylu kako motora na kojem je vozio tako i vojno policijskog kombinezona u kojem se hrabro kuhao na doslovno ljetnoj temperaturi. Njegovo ime je Vanja i tek toliko da znate, možda nema najjaču i najnoviju pilu među nama ali dečko i njegova cura i pas ne propuštaju apsolutno niti jednu motocross da li službenu ili neslužbenu utrku i događaj i konačno i neka mu se ukazala prilika da starta i vozi se sa nama na jednoj pravoj SX stazi. E od strane KTVJ svaka i njemu čast.
Iznenađujuće je također da je mahom „stara garda“ motokrosa izvela najžešće i najatraktivnije padove (Hukman 2x, Kaić, Ivan Karas te još neki), a pehar za definitivno najbolji pad odnio je zasluženo Ivan Karas, iz loze Karasa od Kloštarsko Podravskog kraja, koji je jedini uspio u bližoj okolici staze pronaći jamu-rupu-grabu iz koje mu je 6 ljudi moralo vleči motor van, a od žutih sudačkih zastava koje su se za svo to vrijeme vijorile na tom mjestu (i prije i posle tog mjesta) mogli ste steći dojam da ste na paradi kineske proslave nove godine spojene sa imendanom Mao Ze Donga ili kak se već zove taj freek. Svaka čast Ivane Ze Dong.
Iz svega navedenoga, zaključak se može sažeti prvom rečenicom ovoga reporta. Ili da ne bude baš tako prosto, reći ćemo da je sve bilo apsolutno savršeno. Od važnijih detalja, dužni smo spomenuti da je prodano preko 3000 ulaznica čiji brojevi su ušli u fond za izvlačenje nagrada tombole koju su razno razni sponzori nakrcali sa oko dvjestotinjak nagrada. Za sve vozače i prateće osoblje oba dva dana bila je osigurana hrana i piće, a svi vozači, pa čak i oni koji su nenadano otišli zbog kvarova i sličnih nedaća dobili su zahvalnice za sudjelovanje u ovoj akciji. I ne zaboravimo da je ipak ovaj kako smo ga mi nazvali SX PARTY bio prvenstveno dobrotvorna akcija kojom se planiralo sakupiti određena novčana sredstva za pomoć braniteljima Koprivničko-Križevačke županije koji žive u vrlo teškim uvjetima i do zaključenja ovoga teksta, od strane organizatora, zaprimili smo još jednom zahvalu za sudjelovanje, kako mi iz KTVJ tako apsolutno svi vozači i njihova pratnja, te smo izvješteni da je akcija uspjela upravo u onom smislu u kojem je i zamišljena.
Kako se već zahvaljujemo jedni drugima, e onda je red da se i mi KTVJovci u ime svih vozača i pratečeg osoblja, prvenstveno zahvalimo našem kolegi rideru, B ligašu, Damiru Golubiću za kojeg osobno smatramo da je podnio najveći teret organizacije ovoga susreta. Motokros klubu „Racer“ na ideji da nas vozače uključi u sve to. Svim stanovnicima sela Starigrad kraj Koprivnice koji su nas trpjeli puna dva dana. Njihovo gostoprimstvo, kao i gostoprimstvo svih ljudi koje smo susretali ta dva dana fenomenalno je. S jedne strane grdno ste se zaj...li. Temeljem ovakvih iskustava i spoznajom da imate tako predivnu stazu i mogučnost za organiziranje stvarno odlične zabave... Eto nas svih i još više opet dogodine!!! Potrebno je također pohvaliti i svu ekipu: vatrogasce, suce, ATV vozače, off roadere i bikere, mjernu i kontrolnu službu a posebno „šeficu prijave i odjave“ nadasve simpatičnu Lauru... eeee, jel nam ju posudite malo za naše KTVJ trke? I nju i tetu sa šefljom za grah naravno.
I na samome kraju, da se i mi nekako dodatno još uključimo u ovu akciju koja nosi naziv Branitelj za Branitelja, cijeli KTVJ, čiji vozači su također većim dijelom branitelji, posvećuje ovaj report... Omegama, Stričevim grupama, 61. LTRD PZO, 6.HD 105mm, Bumbarima, pripadnicima 127. i 117. brigade,13.PO trd te svim ostalim braniteljima Koprivničko-Križevačke županije.
A ako ste mislili da je sa ovim gotov ovaj report iz Koprivnice... e prevarili ste se. Ovo vam je prvi dio. A za koji dan čitajte nastavak naslova „Akcija Cepidlak - proboj iz obruča“ i saznajte kako su neki naši rideri i njihovo prateće osoblje, vršili proboj šumama, kaldrmama i brdima prema doma.
03.10.2007. | 22:17 | 4 K | P | # | ^
Mamić novinarima: Nabijem na kurac vas i ovaj Youtube!
SVJETLO pozornice pred kojom sjedi hrvatska nogometna i ina javnost danas je, po tko zna koji put, usmjereno prema Zdravku Mamiću. Veliki šef zagrebačkog Dinama sasuo je salve psovki prema hrvatskim sportskim novinarima, a u svom monologu nije ostao dužan ni užim članovima njihovih obitelji.
28.09.2007. | 23:52 | 0 K | P | # | ^
Smrt na terenima: Nogomet nije uzrok, on je samo 'okidač'
Smrt 13-godišnjeg Matea Vajagića, nogometaša mlađih kategorija varaždinskog Varteksa, još je jedna u nizu zbog kojih se mnogi, s pravom, pitaju koliko je bavljenje sportom opasno po život. Nažalost, kako je rekao dr. Bahtijarević, čak ni pregledi kod najboljih specijalista kardiologa ne mogu otkriti čak 40 posto mogućih uzroka iznenadne smrti na terenu.
Je li smrt na nogometnim terenima učestalija? Kako je moguće da mladim ljudima, usto i sportašima, otkaže srce? Zar liječničke službe ne prepoznaju takve probleme?
Ovo su samo neka od pitanja koja si ljudi postavljaju posljednjih dana. Naime, početkom nove nogometne sezone, već su tri nogometaša umrla, praktički na nogometnim terenima, a što je još gore - posljednji se dogodio u našem susjedstvu. Na nogometnom terenu Varteksova stadiona stradao je 13-godišnji Mateo, koji nije ni osjetio svu radost života, ali ni težinu bavljenja profesionalnim nogometom.
utorak, 28.8.2007 16:47
SEVILLIN branič Antonio Puerta preminuo je danas u bolnici nakon što je tijekom subotnje utakmice protiv Getafea doživio dva srčana udara.
22-godišnjak se u jednom trenutku, još za vrijeme prvog poluvremena, samo srušio. Nakon toga je došao k sebi, te je čak hodajući otišao do svlačionice, gdje se ponovo srušio, pa je hitno prevezen u bolnicu.
Liječnici bolnice u kojoj su ga smjestili izjavili su, nakon što je pregledan, kako je njegovo stanje kritično te da mu je život u velikoj opasnosti zbog trajanja zastoja srca.
28.09.2007. | 23:46 | 0 K | P | # | ^
Tusiranje opasno po zivot
Siguran sam da se i vi, poput mene, tuširate godinama, a da niste upućeni na ozbiljnu opasnost !
Prava istina je - KLOR UOPĆE NIJE SIGURAN!
Taj snažni otrov učinkovito ubija bakterije i gljivice u vodovodu, no isto tako, opasan je otrov za vaše tijelo.
Ljudi ne prepoznaju klor kao opasnost, jer je često bez okusa i mirisa – posebno u vodi kod kuće. I većina ljudi za sada nije bolesna.
No, nedavna studija i istraživanje dokazali su, da su ljudi bili i jesu bolesni ili umiru od posljedica smrtonosnog uzročnika raka – klora i njegovih nusproizvoda.
ISTRAŽIVANJA POTVRĐUJU… TIJELO UPIJA VIŠE OTROVA KLORA ZA VRIJEME 10-MINUTNOG TUŠIRANJA NEGO KAD SE POPIJE 8 ČAŠA ISTE VODE!
27.09.2007. | 23:29 | 0 K | P | # | ^
